|
|
 |
|
Stranica 2 od 12
HISTORIJSKI PRESJEK
 Bihać - jug
Prisustvo dijelova plemena Japoda na ovom području sigurno je dokazano. Japodska kultura obilježila je Bihać izuzetnim vrijednostima dalekog naslijeđa, od konstrukcionih rješenja sojenica, preko nakita od bronce, željeza i srebra, do " Japodskog konjanika ".
Nakon hiljadu godina bivstvovanja na ovim prostorima Japode pokoravaju izvježbane rimske legije koje iz više pravaca prodiru na Balkanski poluotok.
Ovo područje je pripalo Rimskoj provinciji Dalmaciji, Rimljani donose svoje običaje, zakone i tradicionalno graditeljstvo. Neki stariji historiografi locirali su na terenu današnjeg sela Golubić rimski grad Raetinium. Početkom VI vijeka ( 505.g. ) rimske provincije Dalmacija ( kojoj je pripadalo i bihaćko područje ) Liburija i Savija spojene su u jednu pokrajinu pod vlašću gotskog kneza. Početkom VII vijeka, između 602. i 614. godine, Slaveni su naselili bihaćki kraj kad i počinje trajni proces slavenizacije. Sve do početka XII vijeka ovim područjem gospodarili su Franci, pa Vizantija, Venecija i Ugarska. Do tada se govori o bihaćkom kraju, bihaćkom području, o jednom bezimenom prostoru, a da se ime grada ne spominje.
Bela IV, hrvatsko-ugarski kralj, 26. februara 1260. godine izdaje Povelju kojom se potvrđuje da grad Wyhygh, ranije Vihuch, postoji i da je smješten na Otoku Svetog Ladislava. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom sa pravima da se bavi slobodnom trgovinom i zanatstvom, bez samovolje plemića, što čini osnovu njegovog daljeg razvoja. Bihać se formira i razvija kao urbani gradski, trgovački i zanatski centar na raskrižju puteva i tokova života. Na glagoljskoj listini s kraja XIV stoljeća sačuvan je pečat srednjovjekovnog Bihaća na kojem se vide tri kule. Na srednjoj je zastava sa natpisom CIVITATIS BIHIGIENSIS. Isti motiv ima grb grada. U starim i sačuvanim pergamentnim listovima grad se spominje pod različitim imenima: BIHIG, BYHEG, BICHICH, BIHAG, VYWEGH, WYJGH.
U srednjovjekovnom periodu Bihać postaje zanimljiv i privlačan za naseljavanje i to je doba njegovog stalnog uspona iako je s vremena na vrijeme preživljavao mnoge udare. Arheolozi su otkrili i izbrojili ostatke 60 većih i manjih utvrda, gusto smještenih i tvrdo zidanih gradova koji govore o tome kako se granica utvrđivala i branila.
Godine 1434. ugarsko-hrvatski kralj Sigismund poklanja Bihać hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan, pod čijom vlašću će ostati do početka XVI stoljeća.
Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. godine Bihać je ponovo došao pod kraljevsku jurisdikciju. Potvrđene su mu stare povlastice, a kraljev namjesnik za upravitelja bihaćke tvrđave postavlja kapetana koji obavlja i dužnost zapovjednika posade u Ripču. Bihaćka kapetanija, jedna od četiri hrvatske kapetanije, je sredinom XVI stoljeća obuhvaćala gradove: Bihać, Ripač,Sokolac, Drežnik, Tržac, Slunj, Cetinu, Izačić, Toplički turanj, Brekovicu, Ostrožac, Vrnograč, Pernu, Stijenu, Cazin, Bužim i još neka mjesta.
To je razdoblje kad se Bihać našao na snažnom udaru Osmanskog carstva. Više od stotinu godina branitelji Bihaća su se odupirali osmanskim napadima da bi 1592. godine njihova odbrana bila slomljena, a Bihać osvojen.
Formirani Bihaćki sandžak ušao je u sastav Bosanskog elajeta. Bihać postaje jedno od najvažnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva iz kojeg se planiraju daljnji napadi i prodori prema zapadu. Bihać je postao sjedište kapetanije, sandžaka i kadiluka.
Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina, a time i Bihać, ulazi u sastav Austro-ugarske. Otpor Bišćana novoj okupaciji skršila je austrougarska vojska 19.09. 1878. godine, kada je zauzela Bihać. za tog perioda Bihać je postao središte formiranog Bihaćkog okruga. Nova uprava gradi i otvara javne i kulturno-prosvjetiteljske ustanove kao što je Općinska osnovna škola (1881.), trogodišnja trgovačka škola i voćarska škola (1885.). Godine 1888. porušene su zidine tvrđave i napravljene nove ulice, a iste godine se uređuje i gradski park pored Une i Jarak (Kanal). Grad se infrastrukturno obnavlja, 1900. godine usvojen je prvi regulacijski plan grada, uvezana kanalizacija u najužem centru, završene upravne i stambene zgrade za doseljene činovnike. Poštu i telegraf Bihać je dobio 1867. godine. Nedugo potom, 1905. godine, počela je gradnja gradskog vodovoda koji je dovršen dvije godine kasnije. U Bihaću je 1911. godine otvoren radnički dom i Mala gimnazija, koja četiri godine kasnije prerasta u Veliku gimnaziju.
Posljedice Prvog svjetskog rata, te Velika svjetska ekonomska kriza negativno su se odrazile na tokove ukupnog razvoja grada. Bihać se 1941. godine našao u ponoru Drugog svjetskog rata. Trinaestog aprila okupirali su ga Nijemci. U toku NOB-a Bihać je odigrao historijski veoma značajnu ulogu. Za njegovo oslobođenje od okupatorske vlasti narodno-oslobodilačka vojska vodila je i uspješno okončala Bihaćku operaciju ( 2.-4.XI 1942.godine ). Kad je ovaj dio Bosanske krajine očišćen od neprijatelja, u Bihaću je osnovan AVNOJ ( 26.-27.XI 1942.godine), a Bihać postaje prijestolnica " Bihaćke republike ", oslobođene teritorije koja je bila veća od površine nekih evropskih zemalja kao što su Belgija i Švicarska.
Nakon nekoliko teških i uzastopnih bombardiranja, Nijemci su zauzeli Bihać 29. januara 1943. godine. Stanovnici grada opet preživljavaju strahote okupacije, ali se organizirano pripremaju za konačno oslobođenje koje će dočekati 28. marta 1945. godine.
18.novembra 1990.godine održani su višestranački demokratski izbori, nakon kojih dolazi do nacionalne polarizacije. U martu 1992.god.proveden je Referendum na kojem se većina stanovništva BIH ( 64% ) izjasnila za jedinstvenu, samostalnu i nedjeljivu republiku Bosnu i Hercegovinu.Već idućeg mjeseca otpočela je agresija na BIH ,a 12.juna 1992.godine otpočinje kombinirani sveopći napada na Bihać-grad koji u svojoj historiji pamti atribute kao što su regionalni centar, raskršće puteva , neosvojivi bedem , grad heroj , vječni grad na Uni...Narednih hiljadu dvjesta i jedan dan nosit će nesretni atribut « opsjednuti grad « . Ključni momenti za odbranu i oslobađanje Bihaćkog okruga vezani su za juni i august kada su formirane su i prve brigade , koje 21.10.1992.god.prerastaju u 5.Korpus Armije RBiH.
5.augusta 1995.god. deblokiran je ovaj dio Unsko-sanskog kantona.
Bihać – njegovi ljudi , borci , heroji , na dostojanstven način obilježili su ovaj dio historije koji je značio velike žrtve , slobodu i ljepše sutra.
U toku ratnih dejstava poginuo je velik broj lokalnog stanovništva. Jedan od dokaza stradanja na ovim prostorima je i masovna grobnica «Bezdan», gdje je postavljena spomen ploča.
|
Najbolja preglednost na rezoluciji 1024*768 i sa FIREFOX browserom:
|
|
|
Bihać 
; "Bihać - jug")