|
Stranica 4 od 12
DŽAMIJA FETHIJA ( «OSVOJENA» )
 Džamija Fethija
Stari zapisi kažu da je Crkva svetog Antuna bila ukusno građen sakralni objekt, dužine 19,5 metara, širine 9,2 metra, sa četiri podbočna zidna pilastra. Građena je u gotskom stilu, sa visokim krovom, šiljastim prostorima od ukrasnog kamena, te zvonikom na osam uglova. Pored crkve se nalazio dominikanski samostan koji se u listinama hrvatskih feudalaca spominje još 1266. godine.
Prilikom uređenja crkve u džamiju, turski graditelji su ponešto ostavili od starih obrisa crkve. Neki od prozora sa južne strane, kao i sa sjeverne, zazidani su, a novi otvoreni. U samom pročelju ulaznih vrata sagrađena je visoka, vitka munara, a u sredini objekta, umjesto oltara, postavljen je mihrab. Iznad velikih ulaznih vrata ostala je gotička rozeta.
U samom podnožju minareta i dan danas ostali su neoštećena dva napisa na arapskom jeziku koji govore o izgradnji ovog vjerskog spomenika. Prevedeni na naš jezik oni glase:
" U zdravlje njegovog veličanstva, našeg cara i sultana Abdul Aziza, poglavitog člana visoke otomanske porodice, zaštitnika vjere i zakona, obnovitelja gradova…jest ova munara podignuta a džamija popravljena i u blagostanje dovedena, tako da se ova munara broji među tvorevine kojima primjera nema. Godine 1280. do 1863. po Hidžri."
Drugi natpis u prevodu znači :
" O, ti Skrajnosti, Ustrajatelju Bože, O ti Osvojitelju i Uzdržitelju Bože! Potpis Kajmekam Hilmi, bihaćki".
Četiri stoljeća bihaćka Fethija džamija prkosi vremenu. Preživjela je brojna bombardovanja grada i stradanja krajiškog čovjeka, ali je i danas sačuvala svoju monolitnost i ljepotu, dostojnu divljenja.
|
Bihać 
; "Džamija Fethija")