|
|
 |
|
Stranica 2 od 3
HISTORIJSKI PRESJEK
 Povoljan geografski i klimatski položaj uvjetovao je da je ovo područje bilo nastanjeno još od prethistorijskog doba.
Od prethistorijskih lokaliteta najznačajniji su svakako Hrustovača pećina i Dabarska pećina i lokalitet nekropola ravnih grobova Sanski Most. Pećina Hrustovača je jedina istražena pećina sa izvanrednim nalazima keramičkog materijala koji ovaj lokalitet svrstava u vucedolsku kulturu, preciznije u njen specifičan segment.(Period od 2000 do 1800 g. p.n.e.) Za ovu hrustovačku kulturu arheolog Stojan Dimitrijevič je uveo termin "zapadnobosanski ili hrustovački tip vucedolske kulture". Terminološki, ovaj lokalitet se opredjeljuje u kasnu fazu ove eneolitske kulturne grupe. Značajan lokalitet po kome je ovaj kraj prepoznatljiv u naučnoj literaturi je nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta. Izvanredni nalazi keramike, kostiju, željezni i bronzani objekti, nakit, noževi, pinceta, željezni kopljeni šiljci, ostaci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoče da je podrucje Sanskog Mosta u periodu od VI. stoljeća p.n.e. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i antički izvori.
Nakon sto su Rimljani osvojili ove krajeve i pokorili Mezeje u I st. nove ere, zaveli su svoju upravu. Pod uticajem rimske kulture, Mezeji postepeno napuštaju svoja gradinska staništa i skupljaju se u riječnim dolinama. Doba rimske dominacije takodjer ostavlja brojne materijalne tragove koji svjedoce o veoma intenzivnom zivotu na obalama rijeke Sane i obilatom koristenju zeljezne rude kojom ovaj kraj obiluje.
Razdoblje od propasti Rimskog carstva pa skoro do 13. stoljeća na ovom području može se rekonstruirati samo pomoću opće poznatih historijskih fakata.
Tek razdoblje kasnog srednjeg vijeka ponovo mozemo pratiti pomoću dokumenata, a i materijalnih ostataka na terenu.
Vidljivi ostaci materijalne kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa stećcima.(Verificirani stećci na ovom području su uglavnom u obliku sanduka, veoma grube izrade, a nalazi su dosta oštećeni). Najvažniji lokaliteti sa ovim spomenicima su Brezine, Divsko greblje, Mramorje i Martin.
1244. god.
Najstariji dokument koji govori o ovom području je listina Bele IV od 20. jula U tom dokumentu spominje se područje "Donji Kraji" (područje današnje općine Sanski Most), kao dijelovi Banovine Bosne. "Donji Kraji su bili podijeljeni na župe. Župa Sana prostirala se oko srednjeg i donjeg područja rijeke Sane sve do njenog utoka u Unu. Župa je obuhvatala mjesta: Blagaj, Sanu, Kamengrad, Japru, Vodicu, Ostru Luku, Kozar i Hrvanice.
1392. god.
Saznajemo da bosanski kralj Stjepan Dabisa boravi u "Donjim Krajima" u mjestu Lusci. Tu je kralj uručio povelju delegaciji Dubrovčana kojom im priznaje sva ranije stečena prava i povlastice na području njegova države.
1463. god.
Osmanlije su ovaj grad zauzeli kao i tvrdi grad Ključ. Iz strateških razloga Kamengrad je veoma dobro utvrđen vjerovatno zato jer je bio pogodniji za odbranu. Sam grad je smjesten na nepristupačnom kupastom brdu. Na padini ispod grada u doba osmanske dominacije sagrađen je tzv. "Donji grad" kojeg današnje stanovništvo naziva palankom. Važnost tvrđave Kamengrad potvrđuje činjenica da je istovremeno bio i vojvodstvo i kadiluk i nahija, a i kapetan je u njemu imao svoju vojsku i svoje sjedište. Pod komandu kamengradskog kapetana spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen-Željezni Majdan), i Vakup (današnji Sanski Most). Kamengradska tvrđava ima ovako značajnu ulogu na graničnom području Osmanskog carstva .
Takođe ove godine sagrađena je musala na mjestu gdje je Mehmed Fatih klanjao prvi put po osvajanju Kamengrada 1463 godine. Po njemu je i ova musala i dobila ime. Tokom vjekova svoga postojanja oba spomenika kulture vise puta su rušena i obnavljana. Interesantno je napomenuti da je Fatihova musala bila jedina sačuvana na području Bosne i Hercegovine.
1557.god.
U tom periodu izgrađen je i novi drveni most na rijeci Sani, koji je povezivao stari dio grada sa novom čaršijom. Od građevinskog nasleđe značajno je spomenuti Hamza begovu džamiju koja je sagrađena s kupolom u središtu stropne konstrukcije i sa drvenom munarom.
1750. god.
Sagrađena Cerića kula u Starom Majdanu također Majdanski kapetani Cerići. U njoj je u XIX vijeku jedno vrijeme bila žandarmerijska kasarna ( kako piše Branko Bokan). Međutim zna se da je za cijelo vrijeme Austrougarske vladavine, pa sve do 1942 godine u Cerica kuli u Starom Majdanu bila žandarmerijska kasarna. 1942 ustanici partizani su je zapalili, a 1945 godine je Cerica kula Majdanskih kapetna u Brdarima, nalazila se na posjedu begova Cerica, na brežuljku lijevo od ceste koja iz Sanskog Mosta vodi za Stari Majdan. Kula je bila ozidana od kamena i srušena je 1932 godine.
1785. god.
Kamengrad se opisuje kao selo sa oko10 do 12 muslimanskih kuća, sačuvanom jednom kulom sa nešto starih zidova tvrđave. Prema sjeveru je bila u to vrijeme sačuvana i kapija za ulazak u grad. I danas su vidljivi ostaci tog nekad moćnog grada.
Upoređujući objavljena dokumenta dolazimo do zaključka da se naselje koje je danas izraslo u grad Sanski Most, u srednjem vijeku zvao Sana, u Osmanskom periodu ili bolje rečeno u periodu od XVII do XIX stoljeca nazivao Vakuf ili Kulen Vakuf, da bi iza austro-ugarske okupacije sasvim preovladao naziv Sanski Most. Iz svega se moze zaključiti da je jedno vrijeme na usću Zdene u Sanu bilo samo malo naselje bez tvrđave, koje je prilikom osmanskih osvajanja krajem XV stoljeća potpuno razrušeno. Vjerovatno je to razlog da se povremeno gube vijesti o župi i gradu Sani. Da su postojale dvije nahije Sana uporedo potvrđuju dva turska deftera, prema kojima Kamengrad zauzima područja zapadno, sjeverno i južno te uski dio istočno od današnjeg Kamengrada, a Sana dijelove uz obje obale rijeke Sane sjeverno od današnjeg Sanskog Mosta. U pograničnim dijelovima Bosne i Hercegovine postojale su kapetanije koje su nosile nazive po glavnim gradovima, među njima su i Kamengradska i Most na Sani( Dzesri Sana kapetanija)
1878. god.
Austro-ugarska je započela okupaciju. Nakon zauzeca Ključa, uslijedilo je zauzimanje sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada. Dolaskom na ove prostore Austro-ugarska je provela i novu administraciju na kotore(srezove) i okruge. Prema jednom popisu iz 1910. Sanski Most je imao povrsinu 1017 km, dvije gradske opcine(Sanski Most i Stari Majdan)te 38.422 stanovnika.
U gradu Sankom Mostu tad je bilo preko50 trgovina i zanatskih radnji, hotel iagencija Zemaljske banke. Već prvih godina austro-ugarske okupacije, na desnoj obali Sane,u dijelu grada zvanom «Sana čaršija» izgrađene su zgrade za kotarski ured i kotarski sud, zgrade žandarmerije, osnovna škola, ugostiteljske i zanatske radnje..
Nakon I svjetskog rata i raspada Austro-ugarske, Sanski Mosta je srediste sreza a od 1929-1941.je dio Vrbaske banovine.
Sanski Most je 1930. godine imao 87 naselja u 8 općina.Teritorija danasnje Sanske općine, nekadasnjeg sreza imala 58.671 stanovnika.
U toku II svjetskog rata ovaj kraj je pružio oštar otpor fašizmu. Od značajnih datuma u ovom periodu izdvaja se II zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu 30.06.-02.07. 1944. Prema statističkim podacima u sanskom kraju za vrijeme ovog rata bilo je 3.650.zrtava
U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu(1992-1995) sakralni objekti ovog kraja pretrpili su oštećenja , a mnogi do temelja uništeni. Džamija i musala su bile totalno porušene. Po završetku rata u Sanskom Mostu izgrađena je nova džamija sa kupolom i nosi naziv Hamza begova džamija. Musala je takodjer obnovljena.
Simbol masovnog stradanja građana Sanskog Mosta je masovna grobnica «Šejkovača» gdje je postavljena spomen ploča.
|
Najbolja preglednost na rezoluciji 1024*768 i sa FIREFOX browserom:
|
|
|
Sanski Most 
;)